Impressum

Sadržaj

Nakon objavljivanja prvog broja koji je dobio vrlo pozitivne i afirmativne kritike akademske zajednice, kako u Bosni i Hercegovini tako i izvan nje, časopis Spectoje prepoznat kao publikacija koja promovira naučnu misaovisokog kvaliteta i objektivnosti. U međuvremenu je časopis dobio i saglasnost Medunarodnog tima za osiguranje kvaliteta za indeksiranje u CEEOL, jedne od najznačajnijih medunarodnih naučnih baza za područje Srednje i Jugoistočne Evrope. U skladu sa takvom uređivačkom politikom i zamislima naše međunarodne redakcije sudu naučne i šire zainteresirane javnosti predstavljamo novi, drugi broj časopisa, koji čini devet radova autora i istraživača iz različitih naučnih oblasti. Radovi su tematski grupisani u rubrike - Historija, Kulturna baština i Filozofska misao. Prvi rad, autora Nenada Filipovića, na temelju prevoda hudždžeta hlivanjskog naib-kadije iz 1871. godine, tretira pitanje porijekla hlivanjsko-podhumske begovske porodice Nuhbegović, kao i njenih relacija s porodicom Gagić. Rad osvjetljava i društveno-ekonomski status žene iz begovskog društvenog sloja, te daje temeljit osvrt na odnos šerijatskih i administrativnih sudova u Bosni u periodu od 1861. do 1871. godine. Radovi Mustafe Berhamovića i Emira Demira tematiziraju povijesni kontekst i zakonski okvir izdavanja dozvola za rekonstrukciju i izgradnju sakralnih objekata nemuslimanskog stanovništva u Bosni sredinom 19. stoljeća. Transkripcijom, prijevodom i analizom osmanskih akata datiranih iz 1853. godine, u prvom redu molbi katoličkog i pravoslavnog stanovništva, bujuruldija bosanskih valija i zvaničnih dozvola izdatih od strane visokih dužnosnika, autori predstavljaju nova saznanja i činjenice o odnosima konfesionalnih zajednica i osmanskih pokrajinskih vlasti u Bosni. Ranim 19. stoljećem bavi se Amer Maslo koji, na bazi tri do sada neobjavljena popisa spahija nastala u periodu od 1828. do 1831. godine, donosi vrijedne podatke o pripadnicima spahijskog reda na području današnje općine Hadžići. Interpretacijom sadržaja ovih popisa, koji se nalaze u Arhivu Orijentalnog instituta Sarajevu, autor je dao veliki doprinos proučavanju povijesti administrativne i vojne organizacije hadžićkog kraja u prvim decenijama 19. stoljeća. Rad kojeg potpisuje Damir Bošnjaković posvećen je srednjovjekovnom gradu Kušlatu i ulozi koju je zadržao u privrednom razvoju srednjeg Podrinja tokom 14. i 15. stoljeća. Konsultirajući relevantnu literaturu i objavljene izvore autor, posebnom pažnjom, tretira poziciju Kušlata unutar dubrovačkog privrednog kruga analizirajući dinamiku ekonomskog života podgrađa, te privredne prilike nastale nakon uspostave osmanske vlasti u ovom području. Nedim Sedić na osnovu dostupnih izvora, literature i druge grade studiozno analizira pitanje porijekla, prošlosti i rodonačelnika ugledne krajiške porodice Pozderac. Akcenat istraživanja je na povijesnim izvorima, osobito Popisnom defteru stanovništva i domaćinstava Ostrožačkog kadiluka iz 1851. godine, koji autoru služio kao izvor prvorazrednog značaja za utvrđivanje prisustva, te otklanjanja izvijesnih genealoških nedoumica vezanih za članove ove porodice u Cazinu. Kulturnom baštinom i naslijeđem Sandžaka bavi se Emir Mušović koji, fokusirajući predmet svog istraživanja na djela dvojice pjevača-guslara Ahmet- bega i Murat-bega Mušovića, nastoji da čitateljima približi njihov epski opus i vrijednost koju ima u usmenoj tradiciji Bošnjaka. Autor se koristio autentičnim zapisima kazivanja Ahmet-bega i Murat-bega, dajući dubok uvid u repertoar spomenutih narodnih pjevača-guslara, te specifičnosti, osobine jezika i govora ljudi Sandžaka. Naila Hodžić bavi se istraživanjem svadbenih običaja Bošnjaka iz sela Jezerski. Rukovodeći se nedovoljnom zastupljenošću podataka o svadbenim običajima ovog kraja u etnološkoj literaturi, autorica je kombinirajući terenska istraživanja, interpretaciju sakupljene grade i dostupne literature u značajnoj mjeri osvijetlila povijesnu podlogu, kulturološke i identitarne karakteristike narodnih običaja Bošnjaka u selu Jezerski. Posljednji rad u ovom broju pitanju identiteta čovjeka pristupa iz perspektive filozofije. Adem Olovčić kroz multidisiplinarni pristup, komentirajući najveće mislioce i teoretičare identiteta kao što Sartre, Heidegger, Levinas, Taylor i drugi, raspravlja o fenomenološkoj i ontološkoj analizi identiteta, dokazujući kompleksnost, višeslojnost i dinamičnost ove kategorije. Izvorni naučni i pregledni radovi koji su pred čitateljima rezultat su marljivog, posvećenog i profesionalnog rada afirmisanih naučnika i istraživača, kao i mlađih autora koji to postaju smionim ulaskom u izazovan svijet nauke. Redakciji i Uredništvu časopisa Specto posebno je zadovoljstvo i čast okupljati priznate naučnice i naučnike, uspostavljati saradnju s novim i biti prostorom koji pruža priliku za afirmaciju istih.

Riječ urednika

U radu se objavljuje kritičko izdanje, prevod na bosanski te historijska analiza jedne isprave-hudždžeta iz 1871. godine koji je sastavio hlivanjski naib-kadija u zastupstvu Bajezid. Ispravom se potvrđuje prodaja nekretnina u selu Podhum (stambena zgrada, gostinjac, pomoćne zgrade, bašče, voćnjaci, okućnice) u okolini Hlivna čiji je vlasnik bila Paša rođ. Nuhbegović. Ona je nekretnine ustupila sinovima hlivanjskog uglednika Derviš Ibrahim-bega Gagića. U radu se osvjetljava društveno-ekonomski položaj žene iz begovskog sloja, daje se osvrt na pitanje porijekla hlivanjsko-podhumske begovske porodice Nuhbegović, utvrđuju se finese iz historije porodica Repovac iz okoline Konjica te Gagić iz Hlivna. Metodski se daje osvrt na tendencioznost nekih izvora iz franciskanskog kruga, isto tako kruga pravoslavne crkve u Bosni, te se posebno ukazuje na pitanje “izmaštavanja tradicije” povodom problema islamizacije u Bosni. Daje se i osvrt na odnos šerijatskih i administrativnih sudova u Bosni 1861-1878. 

PAŠA NUHBEGOVIĆ I BRAĆA GAGIĆI

Ovaj rad istražuje historiju i šerijatskopravne aspekte obnove starih i gradnje novih crkava u Bosanskom ejaletu 1853. godine za vrijeme sultana Abdulmedžid hana Prvog i mandata bosanskog valije Huršid-paše i rumelijskog inspektora Kamil-paše. Islamsko pravo definisalo je status i odnos prema Jevrejima i kršćanima, a time i njihovim bogomoljama. Islamska osvajanja nisu bila samo vojna, već su imala za cilj širenje osvjedočene pravde, tolerancije i slobode. Mnoga pravila vezana za neislamske bogomolje ustanovljena su još od vremena kada je halifa Omer godine 636. preuzeo Jerusalim u Palestini, a ovaj rad, također, analizira status istih bogomolja u klasičnoj islamskoj literaturi hanefijske provenijencije. Na području Bosne i Hercegovine tokom osmanske vladavine, crkve su obnavljane i građene uz strogo poštovanje starih dimenzija i zakonskih okvira. Osmanlije su još od Tanzimata 1839. postavili nešto liberalnije zakonske okvire za obnovu i gradnju crkava. U transkripciji, prijevodu i analizi osmanskih dokumenta koji potječu iz 1853. godine, zabilježene su molbe, izvještaji i dozvole za obnovu i gradnju crkava u Bosni. U izvještajima se spominju crkve u Kreševu, Dolcu, Gučoj Gori, Livnu, Vidošima, Sutjesci, Varešu, Zoviku i Plehanu. Također, zabilježene su molbe bosanske pravoslavne zajednice za obnovu njihovih vjerskih objekata. 

HISTORIJA I ZAKONSKI OKVIRI OBNOVE CRKAVA U BOSANSKOM EJALETU 1853.

Izvorna građa iz 1853. godine, sačuvana u obliku dvaju dragocjenih historijskih dokumenata, rasvjetljava složenu dinamiku procesa dobivanja dozvola za izgradnju crkava u Bosni pod osmanskom vlašću. Ovi dokumenti ne samo da pružaju uvid u zamršene administrativne procedure, već i otkrivaju odnose između lokalnih vlasti, vjerskih zajednica i središnje osmanske administracije. Prvi dokument, koji nam je ustupila uprava Franjevačkog muzeja i galerije Gorica-Livno, predstavlja bujuruldiju, odnosno dekret bosanskog valije Huršid paše. Bujuruldija, izdana 28. februara 1853. godine, služila je kao privremeno odobrenje za izgradnju crkve, naglašavajući potrebu za službenim fermanom, carskim dekretom sultana. Drugi dokument, pismo koje je autor ovog rada otkrio tokom posjete Državnom arhivu u Ankari 7. oktobra 2022. godine, bio je izložen u muzejskoj postavci spomenutog arhiva. Dokument od 20. maja 1853. godine, u formi pisma, svjedoči o zahvalnosti gvardijana franjevačkih samostana u Fojnici, Kreševu i Kraljevoj Sutjesci, upućenoj sultanu Abdul Medžidu, za izdavanje carskih fermana, kojima su odobrene gradnje crkava. 

DEKRET ZA OBNOVU CRKVE U GORICI KOD LIVNA IZ 1853. GODINE I PISMO ZAHVALE SULTANU OD STRANE TRI GVARDIJANA SAMOSTANA U BOSNI

U ovom radu predstavljeni su podaci o spahijama na području današnje općine Hadžići kroz popise koji obuhvaćaju period od 1828. do 1831. godine, a čuvaju se u Arhivu Orijentalnog instituta u Sarajevu u okviru zbirke sidžila pod brojem S 68. Rad se sastoji od tri cjeline. U prvoj uvodnoj cjelini predstavljeni su podaci o sadržaju sveska S 68, dok je druga cjelina rada poslužila za osvrt na izvore i literaturu vezane za hadžićki kraj u prvoj polovini 19. stoljeća kao perioda u kojem su nastali tretirani popisi. Treća i najopširnija cjelina rada tematizira podatke vezane za spahije hadžićkog kraja u svesku S 68 uz poseban osvrt na karaktere popisa te na određene nedoumice vezane za administrativno teritorijalnu pripadnost ovog kraja u prvoj polovini 19. stoljeća. 

NEKOLIKO PODATAKA O SPAHIJAMA HADŽIĆKOG KRAJA (1828-1831. GODINA): PRILOG PROUČAVANJU POVIJESTI HADŽIĆA I OKOLINE U PRVOJ POLOVINI 19. STOLJEĆA

Smješten u srednjem Podrinju na ušću Jadra u Drinjaču, srednjovjekovni je grad Kušlat svojom fizionomijom privlačio pogled prolaznika i putopisaca. Bio je i predmetom istraživanja, uglavnom topografskog i arhitektonskog karaktera, ali prostor za šire historijske spoznaje nije iscrpljen. Iako se u izvorima javlja prije Srebrenice i Zvornika, kao mjesto koje posjećuju Dubrovčani, ostao je Kušlat u historiografskoj sjeni tih gradova. Ovim radom se tretira uloga srednjovjekovnog Kušlata unutar dubrovačkog privrednog kruga sa akcentom na frekventnost njegovog podgrađa, te privredna slika tog područja poslije uspostave osmanske vlasti. Komparirajući podatke iz izvora dubrovačke i osmanske provenijencije, u radu se nudi odgovor na pitanje da li je Kušlat za Dubrovčane bio prolazna stanica ili se, ipak, radi o trgovačkom mjestu sa značajnom dubrovačkom kolonijom. U radu su korišteni objavljeni izvori dubrovačke provenijencije, te osmanski popisni defteri iz XV i prve polovine XVI stoljeća značajni za demografsku, ali i ekonomsku sliku srednjovjekovne Bosne. Cilj je dati jedan drugačiji, interdisciplinarni, pogled na pitanje privrednog razvoja jednog srednjovjekovnog naselja u razvijenom feudalizmu.

KUŠLAT U PRIVREDNOM ŽIVOTU SREDNJEG PODRINJA TOKOM XIV I XV STOLJEĆA

U radu se, na osnovu dostupnih izvora i literature, analizira porijeklo i skiciraju biografije najstarijih poznatih Pozderaca, rodonačelnika porodice koji su živjeli u 19. i početkom 20. stoljeća i čiji društveno-politički angažman ima izvjesne reperkusije na dalje jačanje porodice, ali i općenito na povijesna kretanja u Cazinskoj krajini. Radi se o četiri brata Pozderca iz 19. stoljeća, spomenuta kroz porodične predaje, na čije porijeklo i krvno srodstvo novo svjetlo baca nedavno objavljeni Popisni defter stanovništva i domaćinstava Ostrožačkog kadiluka iz 1851. godine, historijski izvor čija je vjerodostojnost od prvorazrednog značaja koji, po svojoj primarnoj namjeni, ima za cilj da ponudi tačne i provjerene podatke. U fokusu rada je, također, krvno srodstvo najstarijih Pozderaca sa mlađim, mnogo poznatijim članovima porodice koji su već bili predmet historiografskih istraživanja. Pored toga, analizom biografskih podataka rodonačelnika porodice pokušale su se otvoriti nove perspektive u rješavanju pitanja o tome ko je i kada sagradio Kuću Nurije Pozderca, danas nacionalni spomenik BiH. 

PRVI POZNATI POZDERCI – RODONAČELNICI PORODICE

U ovom radu dotičemo se historijskog konteksta postojanja epske granice kroz primjere životnog puta dva pjevača-guslara, Ahmet-bega i Murat-bega Mušovića, i njihovih epskih pjesama zabilježenih od strane harvardskog profesora antičke književnosti i homerologa Milmana Parryja u Bijelom Polju 1935. godine. Prikazivanjem dijela njihovog epskog opusa, ukazujemo na bogatu usmenu tradiciju Bošnjaka sačuvanu u Milman Parry Kolekciji na Harvardu. Međutim, sama sudbina kulturnih stvaralaca bošnjačkog epskog prostora duboko je isprepletena s turbulentnim događajima s kraja XIX stoljeća i povlačenjem Osmanskog carstva s Balkana. Taj put od pojedinačnog epskog svijeta do trajanja u kolektivnom pamćenju omeđen je društvenom stvarnošću i naučnim doprinosom cjelokupne zajednice. Iz tog razloga smo odlučili da pjevača, pjesmu i zapisivača stavimo u istu ravan, svjesni njihove podjednake važnosti. Donoseći zaključke o epskoj prošlosti, koristili smo “kazivanja” Ahmet-bega i Murat-bega Mušovića, snimljena na 12-inčne aluminijumske ploče s vjernim živim glasovima kazivača. Uvažavajući njihova razmišljanja, postajemo bliskiji sagovornici tog vremena udaljenog od nas decenijama. Predočeni su dijelovi dvije pjesme kao primjeri dostignutog epskog znanja, a osvrnuli smo se i na njihove repertoare i govor karakterističan za to područje. Kao proizvod viševjekovnog susretanja, ali i sukobljavanja civilizacija, epski prostor Bošnjaka bio je stalno pod udarom i na vjetrometini historijskih zbivanja. Upravo su takvi parametri pogodovali razvoju kulture multietničkoga sklopa sa svojim prednostima, ali i podesnošću za osporavanje i pokušaje prisvajanja. Stoga je povlačenje epske granice stvorene od strane Bošnjaka u usmenoj tradiciji Balkana od neprocjenjivog značaja za cjelokupno književno stvaralaštvo jednog naroda kao pojavno glasilo njegovog identiteta. Ovim istraživanjem dobićemo i dio odgovora na pitanje da li uopšte postoji epska granica? 

EPSKA GRANICA IZMEĐU BOSNE I SANDŽAKA IZ UGLA DVA PJEVAČA-GUSLARA AHMET-BEGA I MURAT-BEGA MUŠOVIĆA

Autor potaknut činjenicom da u etnološkoj literaturi nema podataka o svadbenim običajima Bošnjaka (muslimana) sela Jezerski, koje administrativno pripada općini Bosanska Krupa, odlučio je da ih pobliže istraži i prikaže u ovom radu. Ovaj prikaz svadbenih običaja sela Jezerski, nastao je kao rezultat etnoloških istraživanja obavljenih u dva navrata, 2008. i 2023. godine. Zabilježeni i opisani svadbeni običaji ovoga sela održavali su se u ovom obliku od Drugog svjetskog rata do 80 – tih godina XX stoljeća, pa se čitav opis okvirno drži tog razdoblja. Neki od ovih običaja prisutni su i danas, a većina ih se prestala prakticirati krajem 80-tih godina XX stoljeća. Rad je zasnovan na temelju sakupljane građe, naučne literature i određenog vlastitog zapažanja kod kazivača. Cilj rada je opisati svadbene običaje muslimanskog stanovništva u Jezerskom od ašikovanja, prošnje, svadbe, piranije i pohođana. Informacije su uglavnom dobijane od kazivača. Anketiranjem smo rekonstruirali ove običaje onakve kakvi su zadržani u sjećanju najstarijih stanovnika ovog mjesta, bilo da su anketirani u prošlosti lično učestvovali u obavljanju običaja, ili su zapamtili kazivanja starih o nekim tada već napuštenim elementima običaja ili vjerovanja. Mlađe generacije velikim dijelom nisu upoznate sa spomenutim običajima što ukazuje na nepovratan gubitak ovog dijela nematerijalne kulture baštine. Važno je još napomenuti, da se opis prvenstveno oslanja na kazivanje izabranih kazivača i da to nije jedini mogući prikaz svih varijanti svadbenih običaja u selu Jezerski. Naime, događaji se razlikuju u detaljima ne samo od sela do sela, nego i unutar jednog sela. 

SVADBENI OBIČAJI U JEZERSKOM

Ovaj rad analizira ključne filozofske koncepcije identiteta u filozofiji sopstva, s naglaskom na mislioce poput Husserla, Heideggera, Sartrea, Levinasa, Ricoeura, Taylora i McIntyrea. Kroz multidisciplinarni pristup, istražuju se introspektivne, intersubjektivne, vremenske i moralne dimenzije identiteta, kao i njegov odnos prema Drugom. Rad posebnu pažnju posvećuje fenomenološkoj analizi identiteta kod Husserla i njegovoj koncepciji intersubjektivnosti, koja se dalje razmatra kroz Heideggerovu ontološku perspektivu tubitka i Sartreovu egzistencijalističku kritiku transcendentalnog ega. Nadalje, istražuje se Levinasovo shvaćanje etike Drugog, Ricoeurova teorija narativnog identiteta, kao i komunitaristička kritika liberalnog poimanja identiteta u djelima Taylora i McIntyrea. Zaključak rada naglašava kako je identitet kompleksna i dinamična kategorija, oblikovana kroz filozofske, društvene i etičke kontekste. Analiza ovih koncepcija omogućava dublje razumijevanje identiteta u suvremenom društvu, potičući daljnje filozofske i interdisciplinarne rasprave. Rad ističe potrebu za kontinuiranim promišljanjem identiteta u kontekstu globalizacije, tehnologije i suvremenih društvenih izazova. 

"SPECTO" | Časopis za kulturu i društvena pitanja | Godina 2 | Broj 2 | Sarajevo 2025

Sadržaj

ČASOPIS SPECTO PDF

SPEKTRUM Sarajevo

KONTAKTIRAJTE NAS

NAVIGACIJA